ABORTIRANI DILERI MEDIJSKE MRŽNJE

| 04/08/2013

visoko-2323

“DILER MEDIJSKE MRŽNJE” – naziv za osobu  koja medijsku mržnju proizvodi /trguje/, posluje  u cilju stvaranja dobiti.

SMILJKO ŠAGOLJ predratni novinar sarajevske televizije, „slavu“ je u to vrijeme stekao na izuzetan način. Bilo je to doba pred rušenje Berlinskog zida i on je pod svaku cijenu htio biti aktualan Za tu potrebu se slikao pored jednog zida u sarajevskom naselju Ciglane, govoreći u mikrofon da se javlja ispred Berlinskog zida. Kada je mogao tako bezočno i naivno lagati, nije mu bio problem da naročito u ratu prevaziđe čak i sam sebe. Za provođenje ratne propagande zadužen je bio notorni Smiljko Šagolj. Njegovi izvještaji bili su tako nevjerojatni i teško objašnjivi, da je taj vid medijskog obraćanja po njemu dobio naziv «šagoljanje».

RISTO  ĐOGO je, definitivno, bio po zlu vodeća medijska figura rata u BiH. Već u aprilu 1992. godine učestvuje u osnivanju Srpske novinske agencije (SRNA), zatim i Srpskog radija i Srpske radio-televizije (SRT, jedno vrijeme nosila naziv „Kanal S”). Pored organizacionog rada, ortodoksni nacionalista s nacističkim pretenzijama, Đogo se pojavljivao i kao reporter sa „vrućih” ratišta, ali i kao voditelj TV Dnevnika, upamćen po primitivnim skečevima u kojima je rasistički ismijavao tragediju Sarajeva. Ostao je upamćen kao novinar koji se kao i druge njegove kolege koristio huškačkom retorikom, a sve pod paskom tzv “patriotskog novinarstva”. Dana 12.9.1994. je njegovo tijelo nađeno u Drini, u Zvorničkom jezeru.

GUSTAV – nekvalificirani novinar opet prestaje informirati, te ponovo nastavlja obmanjivati iz svog snajpersko-nadrinovinarskog gnijezda! Jedna stara izreka kaže: “Kad rat provali kroz vrata, istina bježi kroz prozor”. Šta ostaje? Laž, medijsko huškanje i mržnja. A šta ostaje nakon što se jednog dana rat povuče? U  slučaju Gustava, tek tada se otvara prostor za laž, medijsko huškanja i  mržnju. Da malo bar pošteno razmišlja, došao bi do zaključka koliko je pogubno  i suludo to njegovo huškanje.

Smatra se da su sedam smrtnih novinarskih grijeha: plagijat, podmićivanje, sukob interesa, prikrivanje informacija, prevara, napad na privatnost i ideološki agažman, a kod Gustava nekvalificiranog novinara je sve to moguće, jer to je po svoj prilici hereditarno opterećena osoba,  megalomansko samointeresnih ciljeva, osoba koja ima patološku potrebu da laže i da pri tome vjeruje u istinitost vlastitih spletki, a da istovremeno medijskom svijetu neprestano degradira kritičko-spoznajne mogućnosti individualaca građanskog novinarstva.

Gustav nikada nema osjećaj stida, griže savjesti i kajanja za svo zlo koje uradi drugima, ako ti drugi nisu njegovi društveni i duhovni robovlasnici. Gustav je poznat po tome, da uporno traži gazdu koji će mu staviti lanac oko vrata, da bi se kasnije reklamirao sa tim istim lancem. I to je suština podlosti ovog NADRINOVINARA. Gustav je vrsta dželata-pseudonovinara, ako nema kome skinuti glavu, krene sa omčom tražeći žrtvu i ne vraća se dok nekome, krivom ili pravom, manje važno, ne presudi.

Nevažno je Gustavu šta će biti i sa njegovim današnjim dobročiniteljima. On kalkuliše već na buduće i pravi s njima paktove dok na kraju ne postane i njihov grobar, kao što je svojom manipulativnom servilnošću i sposobnošću da previdi istinu ukopao dobar broj svojih ranijih klijenata…

On ne razumije novinarstvo kao poziv istine. Taj koncept je njemu potpuno stran. Deviza Gustava je prenesi građanstvu da magarci lete i jedan dio mase će odmah navaliti komentirati lete li magarci nisko ili visoko. I tu je problem. Ovim Gustav ujedno, svakom normalnom čovjeku, pokazuje sav užas svoje psihe, takvo ponašanje je definisano kao “sloboda neodgovornosti”.

Ova vrsta nekvalificiranog novinara, koristi medij kao platformu za huškanje, sa jedne strane, a sa druge stavlja se u službu zla, što je nešto mnogo otrovnije i puno gore. Motivi su prikriveni a metode su suptilnije, što Gustavu garantira profit, kroz politički i komunikacijski senzacionalizam. Samo zbog toga postoji Gustavov histerični bijeg od istine.

Za sada oponentima se pokušava osvetiti javnim blaćenjem, širenjem laži i dezinformacijama, kojima ih pokušava diskreditirati, pokušava on zaplašiti i prijetnjama, ali to mu ne polazi za rukom, jer javnosti je poznata njegova “istorija bolesti,  davno uspostavljena  dijagnoza i Gustavu obavezan terapeutski tretman”. Gustavu to teško pada, sve je to samo kako se ne bi morao  suočiti s vlastitim licemjerjem i lažnošću, jer kako prihvatiti istinu da je  demaskiran, razotkriven. Ipak je on samo “glista koje je umislila da je zmija” pa izmigolji iz svoje rupe na kišu i pokušava bez zuba gristi okolo neistomišljenike. Gustav zaboravlja , narod je najbolji “detektor laži”.

Ali, opet na svu našu sreću, postoje senzibilirani mladi novinari koji prepoznaju i stručno prevazilaze huškački govor na internetskim portalima. Tačnije postoji kod nas grupa školovanih mladih novinara, koji su izgradili kod sebe takav novinarski opus, kojim odgovorno nastoje svaku narednu riječ i djelo postaviti samo u interesu istine. Ti mladi i perspektivni ljudi, neminovno, već ubrzano izrastaju u novinarske veličine promovišući uzajamno poštovanje i kulturno razumijevanje odgovornosti za kvalitet javne riječi, istovremeno boreći se protiv nemalog broja nekvalificirane radne snage u svojoj branši.

Oni dobro znaju da novinar ili jeste ili niste. Svestrani – znati dobro vladati vlastitim jezikom i pravopisom te najmanje jednim stranim jezikom, snimati i editovati video i audio materijal, pisati kod i analizirati statističke podatke, nije im nepoznanica ni poznavanje korištenja društvenih mreža, data novinarstva i prepoznavanje važnosti multimedijalnih elemenata u priči, znanja iz politologije, povijesti, prava, ekonomije, sociologije i socijalne psihologije, filozofije i logike, te raznih grana umjetnosti i tehnike.

Posebno oko istine kod njih nema kompromisa, baš kao što istina zapravo, nema nikakvu alternativu. Njihov doprinos istini ide samo u jednom pravcu:  istina za društvo-istina za čovjeka. Istina uvijek donosi promjene: pozitivne promjene, duboke promjene, kolektivne i osobne promjene. Sigurni možemo biti da će ove mlade snage otvorenom kritikom potaknuti one starije i iskusnije kolege da pronađu izgubljenu strast i kod obmana Gustava zajednički uskočiti u egomanijakalnu putanju Gustava, i tako konačno kvalificirano, baš esnafski prekinuti njegovo ponašanje, koje se može s pravom nazvati zlostavljanjem medijskog prostora. I onda je konačno argument sile zamijenjen silom argumenata!

(SVAKA  SLIČNOST IZMIŠLJENOG LIKA  GUSTAVA SA STVARNIM OSOBAMA I DOGAĐAJIMA JE SLUČAJNA I NENAMJERNA!)
– nastavlja se –

Objavljeno u: Osvrti

Komentari zatvoreni.