ALIDŽUN MOG DJETINJSTVA

| 01/08/2015

sadzida-dedic

Lijepo je bilo moje djetinjstvo. Obilje radosti i poneka kap tuge.

Sjećam se, uvijek su prvi pupoljci djevojačkog kola u mojoj avliji nagovještavali skori dolazak veselih dana. Potom bi došao ringišpil, veliki i mali. Vožnja autićima za mene je bila poseban događaj.

Okretanje na ringišpilu nije mi baš ostalo u dragoj uspomeni. Jedva da sam izdržala do kraja. Rahmetli otac me donio u naručju kući gotovo onesviještenu. Mati je trenutak obilježila tek jednom riječju – Ugursuze.

Radost je jedini osjećaj koji pamtim. Ta radost je bila slojevita.

Nekoliko dana prije samog Alidžuna došla bi nam u posjetu nana. Udobno bi se smjestila na šilte i okružena jastucima posmatrala bi djevojke, žene i muškarce kako prolaze sokakom. Razgledali bi avlije i često bi zavlačile ruku kroz ogradu da uzberu cvijet.

Željno sam čekala taj trenutak. Oglasila bih se sa balkona:˝Ne čupaj to cvijeće, vidi je!“
Nana bi obavezno negodovala:„Šuti! Ne valja pokazat toliki jezik!“
„Nemoj, dušo, trgat to cvijeće pa ga bacat, grihota ti je”, oglasila bi se nana.
Čuj – nemoj, dušo.
Pomislim.
Mene bi opucala po rukama bez teksta.
Ljuta napuštam nanu i mjesto posmatranja.
Željno čekam povratak mame i babe iz čaršije.
Na mamino pitanje – je ‘l slušala, obavezno slijedi odgovor:
“Nako!”

Babo moj dragi vadi iz džepa jagodice za kikice i sahatić. Mama iz cekera zelenu tašnicu i sunčane naočale. Posebno pamtim crvene papučice plišane sa kiticom. Sestra. Jedna i jedina.
Penjem se žurno na sećiju da gledam kako se u bašti susjednoj presvlače djevojke. I tako po nekoliko puta.  Dimije jednobojne, cvjetne. Bluze i džemperi, razni. Pletenice. Ukrasni češljevi.
Cvijet u kosi uzbran u mojoj bašti.
Neka.
Poslijepodne. Vrijeme za doček rodbine.
Sobeti. Filovane paprike. Salata. Mladi sir sa kajmakom. Vareni krompir. Meso sa ražnja. Rahvanija. Eglen. Smijeh.
Smisao zdravog života.
Danas definitivno izgubljen.
Do kasno u noć odjekuje sa ringišpila glas spikera:
Okrenite se. Naručite pjesmu.
Hanka pjeva Voljela sam, voljela.
Tozovac  Aj nino, nino, nino
Šaban  Dajte mi utjehu.
I tako u krug.
Žuti je balon puko.
Crveni čuvam pod jastukom. Nenapuhan.
Sanjam. Još uvijek. Sretne dane mog djetinjstva.
I Alidžune kojih više nema.

Sadžida Dedić

Objavljeno u: Hronika, Osvrti

Komentari zatvoreni.