BAJRAM DOĐE, MIRIŠU AVLIJE

| 17/07/2015

adis-hasakovic-tekst-bajram

I zaista je tako. Osjeti se miris Bajrama i to sa svih pet čula. Svečana atmosfera zavlada već od ranih jutarnjih sati i traje i traje… koliko i sam Bajram. Bajram namaz, pa Bajram banka, pa pomno birani pokloni za drage nam ljude, pjesme, komšijsko čestitanje… Dan i doživljaj u kojem radost i veselje nemaju konkurenciju. I mada je mnogo toga što se ponavlja iz godine u godinu, niti jedan Bajram ne liči nekom drugom. Ipak, miris Bajrama ostaje uvijek isti.

Cvijeće, eterična ulja, mirisni karanfilći i ostalo mirinso bilje. Posebno miriše bajramski ručak. Gotovo ritual, ručak na ovaj blagdan ima posebnu težinu. Ali bukvalno. Počinje se sa pripremama i spremanjem jela nekoliko dana pred Bajram. Obično tada primijetimo kako se domaćice nekako nastoje osamiti, praveći plan (meni) iznenađenja. I kakvo god da je iznenađenje, obično ‘zapane’ svakog od ukućana baš ono što voli.

Prvi pisani jelovnici sa ovih prostora datiraju još iz XV vijeka i nalaze se u zadužbinama Isabega Ishakovića. Evo jednog takvog svečanog ‘Sarajevskog zijafeta’ koji se sastoji iz 18 jemeka (slijedova): čimbur, čorba (Sarajevska, Begova, i sl.), čorba sa kolačićima, dolmljeni tukac, ćevab sa tiritom, sarajevska baklava, đunlari, bamja, pita zeljanica, burek pita, almasija, sarma, kadaif, jedan od mesnih pilava (dodatak kiselo mlijeko), paluze, sutlija, zerde, višnjab, hošafi i kahva. I baš zato što baklava ovdje nije izričito spomenuta, spomenut ću je ja i dodati još ružice. Taman!

Koliko se ondašnji svečani ručak razlikovao od našeg današnjeg? Malo ili nikako. Mi u Bosni smo, dakle, svjedoci posebnosti, neobičnosti i kolorita ukusa Bosanske kuhinje kakvom je danas poznajemo, već više od pola milenija! I ponovno smo u situaciji kada ne samo da poznajemo našu tradiciju i kada nam, pričajući o njoj, voda na usta krene, nego smo se s našom tradicijom, toliko saživjeli da više ne prepoznajemo razliku između nasljeđa i nečeg novog.

Bosanska kuhinja je upravo to. A, Bajramski ručak najukusniji i najmirisniji dokaz našeg bivstvovanja na zemlji Bosni, ovdje i sada, dijeleći i dobro i zlo, i bogate i gladne godine, i neimaštinu i izobilje, sa našim prvim komšijama, zajedno. Ali, i sa putnicima namjernicima i slučajnim gostima. Ko god se našao u Bosni ikada, nije mu bilo tijesno, nije se vratio gladan i nije poželio da se ne vrati.

Bajram i postoji da bismo se zajedno radovali i uživali u njegovim mirisima. A, upravo se mirisa bajramskog ručka rado i sa nastolagijom sjećamo.

U to ime, u slast!
I, Bajram šerif mubarek olsun!

Adis Hasaković

Objavljeno u: Hronika, Osvrti

Komentari zatvoreni.