BAJRAMSKE RADOSTI I TUGE

| 18/06/2018

Ne mogu a da ne pomislim…u lijepim bajramskim danima, kada su i ljudi nekako miliji i draži je’ni drugima, i pokazuju, ašćare, da mogu i hoće biti onakvi kakvi jesu, a kakvi bi vazdan trebali biti, a ne samo na veseljima i dženazama.

Ne mogu, a da ne pomislim na one kojih više neima.

Nešto kontam, ovaj insan vako živi, devera kako zna i umije i ode, ko da ga Bog nije dao. Svi ga zaborave, nit znaju više kakav je bio nit šta je mislio, il koga je volio, jal mrzio…Samo ostane nešto što je nekad uradio ili poneka riječ ili rečenica koju je izgovorio da ga po njoj pamte, a onda se i to zaboravi. Sve izblijedi baš ko ova slika.

Ne mogu a da ne mislim, a kad pomislim…nekako mi se i ovi Bajrami pretvore u tugu

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.