CRNO-BIJELI DIM

| 01/12/2018

Otkako se ovo počelo ložiti ne vidi nam se mahala od crnog dima. Komšija Memiš nakupovo nakih cipeletina pojeftino pa ih uparuje i prodaje, a raspare tura u peć pa nam od toga čitava mahala smrdi. Iskupili se mi na sokaku da vidimo šta ćemo, jer ne meremo više durat, zima tek počela, a njemu stigo pun kamion tih cipeletina.

Dogovorimo se da Mute ode i popriča sa njim pošto je Memiš vazda bio prijek i ha mu nešto nije pravo namah nu se čelo orosi, a kad mu se čelo orosi bolje ti je bjež od njega ako ti je život mio. Nejma Muteta taj vakat. Neko viče treba zvat policiju i hitnu, a neko da treba otići i vidjeti šta je sa Mutetom, a niko ne mrda smjesta.

Ha ljudi počnu “trebati” ili ” trebali bi ” znaj da niko nema hrabrosti ni volje, a ni namjere ništa poduzimati neg samo nako nabilavati i jedan drugom “trebali bi” prebacivati. Nejma šta sve nismo istrebali kad eto ti Muteta uz sokak. Niko ništa ne progovara ali svi blehnuli u njega i očima ga pitamo šta je bilo kod Memiša kad će ti on:

“Sve je udure, nema više crnog dima, obećo je da će od sutra samo bijele patike ložiti”

Kako on to reče tako se i mi pođosmo razilaziti i svako u svoju avliju ulaziti, a da niko više nijedne neizusti.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.