DA LI SU OKOLINSKE DOZVOLE SAMO FORMALNOST?

| 02/11/2012

Zakon o zaštiti okoliša Federacije BiH definiše  da pogoni i postrojenja mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku dozvolu izdatu u skladu sa odredbama ovog zakona.

Okolinska dozvola ima  za cilj visok nivo zaštite okoliša, a njeno izdavanje je regulisano Zakonom o zaštiti okoliša. Ukoliko je pogon/postrojenje na listi pogona/postrojenja koji mogu biti pušteni u rad samo ako dobiju okolinsku dozvolu, pristupa se proceduri procjene uticaja na okoliš.
Tokom trajanja procedure javnost ima pravo da se uključi u proces i da daje svoja mišljenja, sugestije i primjedbe.

Na oficijelnoj stranici Federalnog ministarstva okoliša i turizma nalazi se dokument sa listom izdatih okolinskih dozvola do 31.07.2012. godine u kojem stoji da je Federalno ministarstvo okoliša i turizma BiH, odnosno njegov Sektor za okolinske dozvole odobrio pa skoro sve okolinkse dozvole. Prema nezvaničnim informacijama kojima raspolažemo (budući da na web stranici Federalnog ministarstva za okoliš i turizam ne postoji zvanični podatak), zahtjev za dobivanje okolinske dozvole za spalionicu organskog otpada u Visokom je jedini zahtjev koji je dobio negativan odgovor.

Prevent Leather d.o.o. Visoko je podnio zahtjev za dobijanje okolinkse dozovle za postrojenje za termičku obradu otpada-Spalionica 04.11.2010. godine pod brojem predmeta UP I 05/2-23-5-394/10.

Nakon prve održane Javne rasprave  u Visokom bilo je sasvim jasno da građanstvo ove općine ne želi spalionicu u svom gradu.

Nakon prve Javne rasprave uslijedila je i „druga“ pa i treća što je bio apsurd od strane Federalnog ministarstva za okoliš i turizam BiH.

Na prvoj Javnoj raspravi bila je prezentirana štetnost spalionice za komunalni otpad što nije bilo ni u kakvoj vezi sa postrojenjem za tremičku obradu organskog otpada. Ono što su imali zajedničko jeste samo riječ SPALIONICA.

S obzirom da je BiH zemlja vladavine prava i zakona postavlja se pitanje kako je uopće moglo doći do “tri„ Javne rasprave za postrojenje koje nikakvom logikom , štiteći se zakonima BiH, nije moglo dobiti dozvolu za gradnju?

Dokaz da investitori kao i Federalno ministarstvo za okoliš i turizam BiH zaboravljaju da živimo u zemlji vladavine prava i zakona dokaz je i gradnja Mini Hidroelektrana na rijeci Ljuta.

Naime, uvidom u Poglavlje 3. 7. Studije uticaja na okoliš, vezano za mHE Ljuta, uočili smo da je nosilac izrade Studije naveo da se cijeli sliv rijeke Ljute, na kojem se planiraju graditi hidroelektrane, nalazi u zoni planiranog budućeg Nacionalnog parka „Bjelašnica-Igman-Treskavica-kanjon Rakitnice (Visočica)“. Temeljom toga u nastavku citiramo navode iz Studije uticaja na okolinu.

Ukazom broj 01-26/05 od 26. januara. 2005. godine objavljenim u Službenim novinama Federacije BiH broj 8/05 od dana 09.02.2005. godine, kaže se sljedeće: Na osnovu člana 16. i 80. Stav 3. Zakona o prostornom uređenju („Službene novine Federacije BiH“, broj 52/02), Parlament FBiH na sjednici Predstavičkog doma održanoj dana 21. jula 2004. godine i Doma naroda održanoj dana 23. novembra 2004. godine donio je Odluku o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za FBiH u cilju očuvanja bioloških, pejsažnih i geomorfoloških vrijednosti ovoga područja. U cilju očuvanja vrijednosti područja Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona Rakitnice (Visočica) koja raspolažu veoma visokim nivoom biološke raznolikosti, ugroženim biljnim i životinjskim, te posebno endemskim vrstama, krečnjačkim kanjonima i sistemom podzemnih pećina, te šumom prašumskog tipa, kao i radi potrebe pravilnog usmjeravanja korištenja prostora za potrebe sporta, rekreacije, turizma, nomadskog stočarenja i tradicionalnog načina života na odnosnim prostorima i u njihovoj neposrednoj kontakt-zoni, kao i radi zaštite voda i podzemnih vodnih bazena značajnih za vodosnabdijevanje, a na osnovu do sada provedenih istraživanja i planskih opredjeljenja, dijelovi područja Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona Rakitnice (Visočica), koji se prostiru na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, proglašavaju se područjem posebnog obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine.

Također, u Zakonu o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/06, 72/07 i 32/08), prema kome se, do donošenja novog Prostornog plana Federacije BiH, u istom primjenjuje Prostorni plan BiH za period od 1981. do 2000. godine, predmetno područje sliva Ljute se nalazi u zoni obuhvata planinskog masiva Bjelašnica-Igman-Treskavica-kanjon Rakitnice (Visočica) koji je predviđen za zaštitu stepenom zaštite nacionalnog parka.

Dalje nelogičnosti a možda i nepismenosti Federalnog ministarstva za okoliš i turizma BiH jeste podatak da je PREVENT LEDER Sarajevo, tako piše u zaprimljenim zahtjevima, 12.04.2012. godine podnio zahtjev za produženje okolinske dozvole za već postojeće postrojenje, pod brojem predmeta UPI05/2-23-11-34/12, navodeći da je grana odnosno djelatnost tekstilna, kožarska , drvna i papirna industrija, a kao opis aktivnosti naveo kao obrada sirove kože.

Kada se otvori dokument može se primjetiti da se ispred rednog broja zahtjeva nalazi zvjezdica što ukazuje da je postrojenje postojeće i traži se produženje isteka okolinske dozvole, a isto tako u samom opisu postrojenja, da li postoji ili ne, nalazi se oznaka N kao nepostojeće postrojenje.

Nakon ovih podataka, postavlja se pitanje svrsishodnosti okolinske dozvole. Da li je to samo jedan u nizu formalnih dokumenata koje je potrebno „prikupiti“ ili je to stvarno akt koji treba da je u funkciji zaštite prirodne i životne sredine.

Objavljeno u: Osvrti

Komentari zatvoreni.