GUSTAV FARBA LI FARBA…

| 23/07/2013

visoko-gustav2

Gustav opet farba opasno i po sebe i po svoju okolinu, sa bojom koja ima otrovna isparavanja, koja utiču na njegovo ponašanje, koje karakteriše ekscesivna preokupacija sobom i pretjerani stav prema neutemeljenoj sopstvenoj važnosti.

Međutim kako je to često i isključivo na štetu drugog, radi se o ozbiljnom problemu.  On je u takvom stanju da se ne želi družiti s ljudima od kojih neće imati nikakvu korist, a isto tako ne želi obavljati aktivnosti za koje zna da mu neće donijeti dugoročnu korist. Uglavnom ne bira način kako bi manipulirao. Sebe i svoje potrebe stavlja na prvo mjesto, pažnju posvećuje samo svojim prioritetima i svojim ciljevima, nema mentalnu sposobnost za razumijevanje različitosti u stavovima i uvjerenjima, želi uvijek biti centar pažnje te teško podnosi kritiku.

Stalno mu je potrebno prekomjerno i neosnovano divljenje drugih ljudi, ali autodestruktivnost Gustava je rezultat transgeneracijske agresije pokrenute progresivnom kumulacijom psihičke traume, koja nažalost na kraju rezultira jednom vrstom suicida – emocionalnim farbanjem samoga sebe u „jarko“ crnu boju, sa veoma izraženom željom da iz njegovog kukavičluka ipak neko drugi drži njegovu vlastitu ruku, dok sam sebe emocionalno „zacrnjuje“ očekujući sveopće senzibiliranje javnosti, ili u protivnom prijetnja Gustava da je on je taj koji će sopstvenom rukom „zacrnuti“ sve, svoj dom, svoju ulicu, svoj grad, državu, kontinent.

Njemu nisu potrebni neprijatelji, jer je sam sebi veći neprijatelj od bilo koga. To što Gustav sam sebi radi, kao posljedica njegovih autodestruktivnih misli, može učiniti više štete od bilo kojeg neprijatelja kojeg misli da ima. Ovo ponašanje Gustava je mehanizam prevladavanja kada je situacija takva da prelazi njegove kapacitete za rješavanje problema, jer je ne može podnijeti, što znači da nikada Gustav nije toliko (auto)destruktivan kao kada je povrijeđena njegova narcisoidnost, njegova lažna ljudska veličina, i u većini slučajeva osoba koja pokuša da mu pomogne biće napadnuta.

Našeg Gustava sve više mogu prepoznati po tome što je permanentno pod stresom. On je svakako više nervozan nego opušten, više mrzovoljan nego zadovoljan, depresivan nego radostan, bez obzira kakva su njegova ostvarenja, priroda Gustava ne može podnijeti svu ovu trajnu napetost i nepogodnost i stoga njegov organizam nalazi izlaz u izopačenju vlastite osjećajnosti i emocionalnosti, teško mu je prihvatiti osjećaj da je on samoinicijativno život transformisao u neprestano svoje suđenje.

Neophodan   je Gustavu program detoksikacije organizma, to je osnova  za njegovu regeneraciju fizičkog, mentalnog i emocionalnog aspekta kao osobe. Ta crna boja i  otrovna isparenja uskladištena u Gustavu, zahtijevaju obaveznu eliminaciju kroz detaljnu detoksikaciju i uma i tijela. Ovaj program čišćenja i resetiranja na fizičkom, emocionalnom i mentalnom nivou je proces koji rezultira obaveznim kontinuitetom da se um i tijelo permanentno čiste  od teških toksina, te organizam vraća  u stanje balansa, gdje njegov um više ne bi bio zatrovan negativnim mislima i vizijama…

Objavljeno u: Osvrti

Komentari zatvoreni.