HAFIZ

| 31/08/2018

hafiz bugari

Kad god nas spopadnu dunjalučke morije i nakav nevidljivi teret se natovari i ozgor i ozdol, a najviše ga bidne u nama samim, pa neda dihat, neda mislit kako Bog zapovjeda neg kako mu anamo on išareti.

Vala sam ti nakav.

Jel nako nakav il je od vremena?

I nako i od vremena, nakav svakakav, jal nikakav. Ne umijem ti rijet.
Dojde to insanu, veli mi Eminovca, jer insan ima dvostruku dušu, jenu za živjet, a drugu za mislit o životu, dok hajvan ima prostu dušu, ha se najede i razmnoži ode plandovat i ne misli niočem. Rahat s pameti. Insan mora najprije sebe namirit pa onda druge, ženu, djecu i sve po redu, bezbeli i nanu i dedu.

Haj sve bi to on lahko i nekako da ne mora poslije o tom mislit: Eto sve sam namirio i svi su zadovoljni pa bi sad i ja mogo uživat, al jok, neda đavo mira, treba opet sutra sve namirit, pa prekosutra, čitavu heftu, čitav mjesec, godinu i sve tako dok je insan živ života svog. Radit, mislit i o svemu se brinut i sikirat.

Kad si vako nakav nekad je dovoljna riječ da ti razbistri, al je kod Eminovce ne bi. More bit će bit đi se najmanje nadaš.

Vraćam se gori neg što sam otišo i polajnak sve nogu za nogom, kad me neko viknu: Uzeiraga, stander dina ti da ti nešto ispričam.

Ko će ti bit, ona Čamka što no radi s djecom u obdaništu.
Čude li ti Uzeire da nam ode hafiz?
Čude, al ne mogu vjerovat da je istina.

Jašta je neg istina, do malo će sve otić što valja iz ovog našeg šehera.
Svak ide đi misli da će mu bit bolje, moja ti, a hafiz će bit isti i tamo ko što je i ovde bio samo ovde više neće bit isto ko sa hafazom što je bilo.

Šta si mi ono hotjela ispričat pa te ja smetoh?

Aah ja…Jenom hafiz dolazio u nas u obdanište, bio rođendan Muhamedu a.s.. Mi smo ti danima pripremali djecu i učili ih o rođendanu.

Dojde hafiz i prvo što je upito:
Djeco, znate li vi kome je danas rođendan?
Djeca će u glas: Znamo!
Kome?
Ajli i Tariku!
Kad nismo u zemlju propali.
Ko djeca, moja ti, a šta hafiz na to?

Od srca se nasmijo, ko kad je on imo razumjevanja za sviju pa i za djecu.
Jest valahi, imo je to nešto kad je insan nakav baš ko ja danas . Nisam ga ni čuo ni vidio, a evo mi razvedri ovaj dan.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.