HUTBA: ČISTOĆA JE DIO IMANA

| 07/03/2014

ddsa

Čistoća se u islamu može podijeliti na: a) unutrašnju i b) vanjsku. Unutrašnja čistoća se odnosi na čistoću duše od širka, grijeha itd, ali danas posebno želim da govorimo o vanjskoj čistoći koja se odnosi na čistoću od: krvi, mokraće, nečiste vode, nečistih životinja i nečisti svake vrste.

Kaže Allah, dž.š., u drugom dijelu 222. ajeta Sure El-Bekare: “…Zaista Allah voli one koji se kaju i voli one koji se mnogo čiste!” (Suretu El-Bekare: 222)

Iz citiranog ajeta je vidljivo da se musliman treba čistiti od grijeha, ružnih misli i zlih namjera kajanjem (tevbom), koje treba biti krunisano čišćenjem vodom. To čišćenje vodom od vjernika odstranjuje fizičku nečistoću i priprema ga za izvršenje islamkih obaveza. Prema tome, održavanje unutrašnje i vanjske čistoće je čin pobožnosti i Allah, dž.š., voli takve vjernike.

Kaže Allah, dž.š., u prva četiri ajeta Sure El-Muddesir: “O ti, pokriveni!”(1) “Ustani i opominji!”(2) “I Gospodara svoga veličaj!”(3) “I odjeću svoju očisti!”(4) (Suretu El-Muddesir: 1-4)

Braćo i sestre, islam, kao čista i neiskrivljena vjera naređuje čistoću i čuvanje zdravlja čovjeka. Zato je osnovni preduslov za obavljanje namaza, upravo čistoća tijela, odijela i mjesta za klanjanje.

Allahov Poslanik a.s., kaže: „Čistoća je ključ namaza, – početak je tekbir, i završetak selam.“ (Ahmed, Ebu Davud i Et-Tirmizi)

Islam naređuje potpuno čišćenje (gusul – kupanje) u određenim prilikama, kao što su: kupanje od džunupluka i hajza i nifasa, a za džumu i bajrame kupanje je sunnet, a po nekoj ulemi i vadžib.

Kaže Poslanik, a.s., u hadisu koga bilježi imam Ahmed: Pravu čistoću ne čuva niko drugi osim mu’min!” (Ahmed)

Islam je vjera fitre (onoga što je prirodno, dobro i normalno) i islam nas pripadnike ummeta podučava šta je to prirodno od djela koja se direktno vežu za čistoću. Iz pažnje prema okolini, islam zabranjuje sve što uznemirava od jela i pića, pa je zabranio jedenje bijelog i crvenog luka, kada idemo u džamiju, kako ne bi uznemirili prisutne džematlije.

Vjernici se zbog toga trebaju natjecati u čistoći i u tom pogledu biti uzori u svojim životnim sredinama. Musliman treba da plijeni svakog pojedinca i da sve što se veže za njega bude čisto i uredno. Naši stari su posebno vodili računa o čistoći, tako da su njihova tijela, odjeća, kuće, avlije i putevi blistali od čistoće. Za njih nisu trebali zakoni da ih prisile na održavanje javnih površina, već ih je islam tome podučio i učinio ih pretečama u ekologiji i higijeni uopće. Žalosno je da se sve to polahko gubi iz života modernih Bošnjaka…

Naše dobre majke i nane nisu imale savremena sredstva za higijenu, ali su njihove kuće, haljine i sve njihovo bili mnogo čistiji od naših kuća i avlija, one nisu imale mašine za pranje i sušenje veša, nisu imale omekšivače i moderne deterdžente, već su haljine otkuhavale u loncima sa lugom, ali je opet sve blistalo. One nikada nisu imale nepometene kuće, a nisu imale usisivače, one nisu imale neoprano suđe, a nisu imale mašine za pranje suđa, njihovi pragovi na ulazu u kuće su bili čistiji od stolova na kojima neke moderne Bošnjakinje postavljaju obroke, čak i štale su u to vrijeme bile čistije od mnogih kuća nekih današnjih modernih Bošnjakinja, koje nisu u stanju da održavaju vlastite kuće, već za to angažuju osobe, da ih povremeno prečiste i namirišu raznim mirisima i osvježivačima prostora…

Braćo, moramo priznati da stasava nova generacija Bošnjaka, koja misli da su moderne mašine, deterdženti, skupocjeni mirisi i šminka, kompenzacija za čistoću koja sve više izmiče. Današnje kuće i stanovi su idealna mjesta za džinske zajednice, gdje iza trosjeda, uglova, ormara, regala i sudopera u kojima je neoprano suđe, mogu komotno da uživaju. Zato ne čude sve češće pojave oboljenja prouzrokovanih džinima i u većini slučajeva se ne radi o podmetanju sihra, već su domaćice zapustivši svoju kuću dobile džine, kao podstanare i oni ih uznemiravaju i napadaju.

Svaki musliman mora voditi računa o svome vanjskom izgledu. Imam Malik u Muvettau bilježi slijedeći hadis: Prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a.: “Kada je Poslanik, s.a.v.s., ušao u džamiju, uđe čovjek raščupane kose i brade, pa mu Poslanik, a.s., rukom pokaza da izađe, kao da mu je želio reći da uredi kosu i bradu. Čovjek posluša, pa kada se vrati, reče Poslanik, s.a.v.s.: “Ovako je bolje od toga da neko od vas dođe sa raščupanom kosom, kao šejtan!” (Buharija)

Zato, braćo i sestre, gdje god bili uklonimo ono što smeta, jer ćemo na taj način posvjedočiti naš iman i budimo od onih koje krasi svojstvo stida! Budimo od onih koji su čisti i čuvajmo našu okolinu čistom i urednom, jer je to praksa Muhammeda, s.a.v.s., i naših dobrih predaka!

Čistoća je jedna od obaveza zbog koje se čovjek, nakon što bude pitan o svome vjerovanju, kažnjava u kaburu u slučaju da je nije prakticirao. Od Ibn Abbasa se prenosi da je rekao: „Prošao je Vjerovjesnik a.s. pored dva kabura, pa rekao: „Doista se kažnjavaju, ali ne zbog nečeg što smatrate, jedan od njih nije se čuvao urina, a drugi je prenosio tuđe riječi.“(Buhari)

Čistoća je uzrok ozarenosti i bjeline lica vjernika na Sudnjern danu. Allahov Poslanik a.s., je rekao: „Moji sljedbenici će biti pozvani na Sudnjem danu blještavih ćela, udova od tragova abdesta, pa ko od vas može da uveća tu blještavost neka to i učini.“ (Buhari i Muslim)

Čistoća je polovina vjerovanja! Čistoća je pola zdravlja! Čuvajmo i održavajmo čistoću, ispunit ćemo pola vjerovanja, bit ćemo zdravi i okolina će biti ugodna i prijatna.

Molimo Allaha da nam pomogne da čuvamo i održavamo čistoću tijela, odjela, stana, avlije, okoline i posebno džamije, amin!

Imam Hadži Ibrahimove džamije Vedad ef. Limo

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.