HUTBA: UBISTVO DJETETA

| 14/03/2014

ffgghhf

„Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće učini bez poroda. On, uistinu, sve zna i sve može.» (Eš-Šura, 49-50.)

Svi su ljudi sa žalošću primili vijest da je u Hadžićima ubijen dječak koji je rođen 2010. godine. Žalost za dječakom zamijenila je nevjerica i čuđenje kada smo saznali da su zbog ubistva ovog četverogodišnjeg dječaka u policiju privedeni njegova majka, djed, nana i dajdža, a da se za očuhom traga. Posebno je u javnosti odjeknula izjava majke da su nesretnog dječaka osim očuha tukli ona, djed i nana!

Prema izjavi mjesnog imama, nisu dolazili u džamiju, a džemat im je u više navrata ramazanima, u sklopu brige za siromašne džematlije i komšije, pružao pomoć u hrani.

Monstruozno ubistvo četverogodišnjeg dječaka u komšiluku iz Hadžića, navodi nas na pitanje kakvi smo to komšije, rodbina i prijatelji?

Nasilje je svjesna okrutnost prema drugom, ali nasilje prema nemoćnom djetetu može činiti samo monstrum. Jer, da niko od komšija, rodbine i prijatelja ne primijeti, reagira, pritekne u pomoć govori o potpunoj otuđenosti jednih od drugih. Otuđenost je, opet, rezultat otuđenja od Allaha, dž. š., od Kur’ana, Muhammeda, a. s., džamije, a čim se na Allaha zaboravi, onda se poput erozije zaborav sruči na naše međuljudske odnose, pa se rodbina ne obilazi, ne brine rođak za rođaka, ne zna se šta se kod koga dešava iako su amidžići i bliski rođaci, ne obilazimo se u komšiluku nego živimo jedni pored drugih itd.

Ovaj događaj nas vraća pitanju gdje su nam prijatelji i gradimo li prijateljske odnose? Ko je taj prijatelj koji će pomoći u teškoj situaciji ili pak, u slučaju smrti preuzeti brigu o našoj djeci, da brine, hrani ih i odgaja kao što bi i roditelj da je živ to radio?! Poslanik, a.s., je istakao da onaj ko se istinski brine o siročetu je blizak Poslaniku, a.s., kao prst do prsta jedne ruke.

U brojnim hadisima Muhammed, s.a.v.s., nas uči i podstiče da se s posebnom pažnjom odnosimo prema djeci. Tako je u sljedećem hadisu u vrlo strogoj formi rekao kakav odnos treba biti prema djetetu. On je rekao: „Nije od moga ummeta, onaj koji nema milosti prema mlađem i poštovanja prema starijem!“

Poslanik, a.s., ističe da roditelj ima punu odgovornost za fizički, emocionalni, intelektualni i duhovni odgoj i razvoj svoga djeteta, a da muslimani općenito trebaju imati izgrađenu kulturu odnosa prema mlađima, jer svi mi pojedinačno utječemo na djecu, i od tog odnosa zavisi jesmo li djecu izveli na selamet, odgojili ih kao zdrave ličnosti i pripremili ih za svijet odraslih, svijet obaveza i odgovornosti.

Zato je briga za djetetom, a pogotovu za siročetom uvijek bila važan segment porodičnog života muslimana. Trebamo pozvati nadležne vlasti i organe da intenziviraju socijalnu i svaku drugu brigu prema građanima, posebno prema porodicama u kojima se vrši nasilje, te da se donesu pravedniji zakoni koji obezbjeđuju veću sigurnost građana i sprečavaju nasilje u porodici.

Međutim, ne možemo isključivu odgovornost prebacivati na državu ili nekoga drugog, jer se i u uređenim državama očekuje inicijativa pojedinca. Kao vjernici trebamo se sa svoje strane, a ovaj nas događaj iz Hadžića opominje, jače i dinamičnije posvetiti svojim porodicama, rodbini, komšijama i prijateljima, međusobnoj brizi i pomoći.

U suri Et-Tekvir („Prestanak sjaja“) Allah skreće pažnju na predislamsku praksu kod nekih arapskih plemena ubijanja ženske djece, jer se njihovo rođenje smatralo sramotom, pa kaže: „I kada živo sahranjena djevojčica bude upitana, zbog kakve krivice je umorena?!“ (81, 8-9)

Zbog kakve krivice je Smajo ubijen i šta će posvjedočiti na Sudnjem danu?! Samo ako iz ovoga pouku uzmemo i shodno pouci se budemo mijenjali na bolje i činili da naši porodični, rodbinski i komšijski odnosi budu bolji, onda će ova smrt biti pouka i poruka. U protivnom ostaje bojazan da će se ovakve stvari sve češće dešavati.

Molim Allaha dž. š. da nas uputi Pravim putem, osnaži našu vjeru u Njega i pomogne nam da izgradimo jake i čvrste međuljudske, komšijske i rodbinske odnose i da među nama zaista zaživi stvarno značenje džemata! Amin!

Imam Hadži Ibrahimove džamije Vedad ef. Limo

Objavljeno u: Osvrti

Komentari zatvoreni.