HUTBA: VEZA SA UZVIŠENIM GOSPODAROM

| 01/05/2015

iw

Allah dž.š. nam omogućava da mu budemo blizu kako kaže ajet: “Kada te robovi moji za Mene upitaju reci Ja sam blizu…”.

Allah se nama približava, a da li se mi Allahu približavamo, i kakva je uopšte naša veza sa Allahom.

Živimo u doba tehnologije, visoko razvijene komunikacije, stalnih Internet konekcija, dobre i jake pokrivenosti mobilnih i navigacijskih signala, ali opet ne ostvarujemo nužnu blizinu niti komunikaciju kako sa ljudima tako i sa Allahom dž.š.

Allah nam šalje svoj signal, ali ima nas koji taj signal ne prihvataju ili je toliko slab da se ne može uspostaviti stabilna veza. Kao da se nalazimo u nekakvim pećinama, dolinama ili duševnim podrumima ispunjenim mrakom i vlagom.

Allah nas poziva da mu se vratimo, da dođemo u okrilje njegove milosti, da mu se predamo dušom i srcem, da mu padnemo na sedždu, da samo Njemu i jedino Njemu robujemo.

Biramo li broj kojeg Allah voli. Uspostavljamo li sa Allahom svakog dana vezu ili nam je veza isprekidana, pa nekoliko dana ima veze, a nekoliko smo bez veze. Ima jedan broj koji bi svi mi morali birati i to svaki dan, taj broj Allah voli i tim brojem se stupa sa Allahom u komunikaciju u razgovor.

Taj broj je, dobro ga zapamtimo jer od tog broja zavisi naša sadašnjost kao i naša vječna budućnost; Taj broj je 244 343. Nema pozivnog broja, nego se direktno bez ikakva posrednika stupa sa Allahom dž.š. u kontakt.

Taj broj je u stvari 2 rekjata sabahskog farza, 4 rekjata podnevskog farza, 4 rekjata ikindijskog farza, 3 rekjata akšamskog farza, 4 rekjata jacijskog farza i 3 rekjata vitr namaz. Ovaj broj Allah voli, i kada god stanemo pred Allaha bilo da se radi o sabahu, podne ili dr. namazu mi u stvari razgovaramo sa Allahom.

Ima možda i onih koji ne znaju za ovaj broj pa nikada i ne uspostave vezu. Ima onih koji biraju pogrešan broj, pa mu se ona hanuma sa aparata javi (birani pretplatnik je nedostupan). Nema priključka za ovaj broj.

Zato se zapitajmo da li redovno biramo ovaj broj, tj. da li redovno stajemo na namaz, jer jedino redovnim biranjem ovog gorespomenutog broja ostvarujemo vezu sa Allahom.

Zatim postavljam pitanje jesmo li našli svoj put do Allahove kuće? Kakva nam je navigacija? Ima li na našoj navigacionoj karti ucrtana džamija? Oni koji koriste navigaciju znaju da ono čega nema na karti navigator prestaje sa radom i ne može nas odvesti ondje gdje želimo jer ga nema na karti. Moramo u svoji srcima ukucati i navigaciju do džamijske adrese, jer se time stiže do džemata, do zajednice, jer time jačamo naš iman, našu vezu sa braćom i sestrama, time ostajemo na vezi sa Allahom i sa svojom vjerom.

Zato gledajmo da ne kidamo ovu vezu, imajmo u svojim srcima stalnu konekciju koja je uključena 24 sata, komunicirajmo sa Allahom, budimo sa njim stalno konetktovani, jer Allah najviše voli one koji mu se najviše obraćaju.

Neka naša veza sa Allahom bude stalna a ne neke povremene konekcije, sedmične mjesečne ili čak godišnje konekcije.

Kada bi nestalo interneta i mobitela sedam dana pola bi nas poludilo zbog toga, a svejedno nam je što sa Allahom dž.š. gubimo vezu. Tu nešto ozbiljno ne štima, govori o nama kakvi smo postali i Allah dž.š. najbolje zna u šta ćemo se pretvoriti ako ne obnovimo vezu sa Onim koji nas je Stvorio, koji nam sve daje, koji će nas usmrtiti i ponovo oživjeti.

Zašto ovo govorim danas? Zato što će se mnogi ljudi i stari i mladi danas diskonektovati od Svoga Gospodara i to na duži vremenski period. Prvi je maj.

U većini država, ovaj se dan obilježava kao dan u kojem se skreće pažnja na prava radnika. Ovo je dan u kojem se aktueliziraju uslovi rada u fabrikama, kako je i koliko rad vrjednovan, te jesu li prava radnika adekvatno zaštićena.

Rad u islamu definisan je kao ibadet, a prava radnika kao i sve drugo, precizno su određena i do detalja razrađena.

Možda ih je najbolje sažeo i u svom hadisu objasnio Poslanik kada zapovijeda da se radnik adekvatno nagradi za uloženi trud prije nego mu se znoj na čelu osuši.

Mnogo je onoga na šta u ovom danu treba skrenuti pažnju, a tiče se rada i radnika, i oči javnosti usmjeriti ka tim problemima kako bi se oni počeli trajno i kvalitetno rješavati. Ti problemi su, veliki broj nezaposlenih, mnoge godine neuvezanog staža, mnoge neisplaćene a zarađene plate itd…

Ovaj se dan, međutim, kod nas pretvorio u nešto sasvim drugo.

Da budemo jasni izaći u prirodu i odmoriti se, nema zapreke za to u našoj uzvišenoj vjeri. Provesti dan u prirodi, družiti se s ljudima, pohvalno je, pogotovo ako se okupljamo oko dobra i oko plemenitih ideja. Ali naša vjera zabranjuje pretjerivanje u bilo čemu, pa tako zabranjuje pretjerivanje i u jelu i piću. O haramima nećemo ni govoriti.

Mi smo majstori za pretjerivanje u svemu jer se ne znamo ponašati. Ahlak nula.

Ovom hutbom zato želim skrenuti pažnju na činjenicu da mi možda nismo ni zaslužili bolji položaj za radnike sve dok se masovno okupljamo oko vatre i ražnja, umjesto oko zajedničke legalne, mirne i pravnim sredstvima borbe za ta prava.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da na Dunjaluku, ovoj njivi ahiretskoj, ne  provodimo vrijeme uzalud i ne trošimo imetak u haram i besposlicu. Amin!

Imam Hadži Ibrahimove džamije Vedad ef. Limo

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.