MIROVINA

| 05/11/2018

Kad ono odoh u pemziju, rekoh sebi, sad ćeš ti Uzeire po svom. Dosta si ti radio kako drugi kaže. A kad insan čitav život radi i naje’nom prestane, eto ti belaja.

Misliš, lahko ću ja sad, sad sam slobodan i sad ću radit što je meni ćeif.

I radiš, nekoliko mjeseci, nekoliko godina i uradiš sve ono za što prije nisi imo kad,
a potom izmišljaš šta bi još mogo uradit. Prođoše godine i sve si uradio što muškarac radi oko kuće i u kući, ufatiš sebe kako se otimaš sa ženom oko njezinih poslova, a žena neda svoje, mora se i ona s nečim zanimat.

I tako taj vakat dok ne nađoh naku teku, uzeh plajvaz i pođo pisati i zapisivati. Evo me, drugi čovjek, onakav kakvog me sad svi znate, Uzeir Hadžibeg: “Mladi pisac pod stare dane.”

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.