“NERMINEEE, HAJDE DOLAMO, JA SAM DOLAMO…”

| 17/09/2015

visoko had oslikavanje zidova

Finaliziranjem projekta Trga žrtava Srebrenice sa šetnicom, portetima koji govore više od ijedne riječi, Visoko će odati počast svim žrtava genocida u Srebrenici i na taj način će, metaforično, jedna tišina zauvijek pričati.

Tišina zidova govorit će više od ijedne riječi. Svaki portret je priča za sebe, priča koju trebamo i moramo pričati drugima, priča koja ne smije da se zanemari niti zaboravi.

Jedan od, meni, najpotresnijih prizora Srebreničkog genocida nad nedužnim bošnjačkim stanovništvom je scena kada otac Ramo doziva svog sina Nermina da se preda i da im srpski vojnici tobože neće “ništa”. Ramu i njegovog sina Nermina tim za ekshumaciju je pronašao u masovnoj grobnici nedaleko od Srebrenice 2008. godine.

Nermineee, hajde dolamo, ja sam dolamo. Slobodno kod Srba, svi hajte…

Portret oca koji ”doziva” sina u smrt, majka koja plače nad gubitkom svoje djece i još porteta koji nam trebaju biti opomena, da se ne zaboravi, da se ne ponovi. Kao što Ramo doziva sina, neka nas ovi porteti dozivaju i opominju.

Smatram da svaki grad u BiH treba imati spomen obilježje žrtvama genocida Srebrenice. Jer on ima svoje ime – GENOCID, namjeru da se u cjelosti ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina.

S obzirom da za genocid nema zastare niti zaborava, upravo je kako Visokom, tako i drugim nam gradovima potrebno imati ovakve projekte poput ovog.

Zaborav genocida je genocid. Ne činimo sami sebi to. Učimo djecu da su to naši dokazi, naša historija.

Dostojanstveno i uz poštovanje, proučimo fatihu žrtvama.

Ajla Habul Velagić

Objavljeno u: Hronika, Osvrti

Komentari zatvoreni.