PJESNIK

| 23/03/2018

-U nas u selu, osim poljoprivrednika bilo je tesara, zidara, brica…i da ti ne nabrajam, a bio je i poneki umjetnik, biva pjevač, slikar, jal pisac, a jednom davno je bio i jedan pjesnik, veli mi Omer od Rogatice, a sad Omer od Amsterdama, nije ti šala.

Pa se nastavio:

– Tamo gdje je umijeće bilo voćke kalemiti, sjekire i kose nasađivati, plesti, vesti i pite razvijati, nije bilo razborito pjesnik biti. Pjesnici su vazda bili čuđenje u svijetu, a na selu šprdnja. Ne znam ni kako se zvao, jer su ga svi zvali blento. Eto kako ti je u svom selu umjetnikom se zvati, a da nisi pjevač il kakav svirač samo. E taj ti je “blento” otišo na vakat iz sela i pokazo da je najpametniji od nas, eno ga sad piše knjige tamo gdje nikom ne pada na pamet da mu izmišlja ovakve nadimke i da ga tako zove, jer će se svima otkrit ko je i šta je sam, biva blento da nemere bit veći.

Neki dan ga nađoh na fejzbuku, poznadoh ga po čehri i poslah mu zahtjev. Domalo stiže privatna poruka pjesnika sa imenom i prezimenom koji mi veli vako:
Znam, Omere da nisi ko drugi, al iz principa ne primam u prijatelje nikog iz našeg kraja, a evo i zašto.

Često objavljujem svoje pjesme pa mi može neko i lajkat ili pohvaliti pjesmu, a ja znam šta on misli. Misli da sam blento, tako da me svaki taj lajk može zaboliti i podsjetiti, ne ko sam, nego samo odakle sam i koliko je nerazumjevanje prema svemu što je drugačije kod nas. Nije lahko u svom selu prorokom biti nit u starom selu nove adete uspostaviti.

-Morebit sam i ja zato čuvo dosle sve svoje sveske i ćitabe ko zmija noge, moj Omere, ko će ga znat.

Foto: Admir Dervišević

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.