POGLED PREKO RAMENA – SPOMENICI VISOČKE GLUPOSTI

| 02/11/2012

Dječiji miševi, požari, ravnanje pijace, viroze, preventologija, salame, muholovke kroz visočki skener.

Pao snijeg po dunjama. Tako bi nekako mogao započeti skener zadnje sedmice oktobra i početka novembra u ovom visočkom vremenu gdje svi nešto znaju, al šute i tako će do kraja životne storije pričati sebi u njedra, pa će neko s njedara do usana u kafićima širiti ružan glas o nama.

PONEDJELJAK 29.10.2012.

Minijature jorgana u vidu neke susnježice zasuli su u prvi mrak Visoko sa okolinom. Do tada više manje stidljivo kiša u smjeni sa snijegom. Da su ti „jorgančići“ kojim slučajem usuli u šest ujutro, a ne navečer, imali bi manju štetu na dijelu napuštenog doma u Gračanici. Uzrok požara, vjerovatno zima. Nije se kresao minus po minus pa planule kifle (sjedalice od namještaja), nego je očigledno mlađoj raji bilo pozima sjedit vani, pa su nakon kafane navratili na mekanije i toplije. Improvizacije vatrice, grijanje, nedovoljno gašenje i vjerovatni požar.

Izvor informacija KAFANA. Od starih novinarskih lisaca sam naučio trikove za otkrivanje zanimljive priče sa lica mjesta koja je najbliža istini.

Naravno, bilo je tu verzija kako je NEKO namjerno potpalio vatru kako bi dio objekta sad kad se okiša bio potpuno devastiran jer nema krova i na proljeće prodan za neku sitnu paru. Od dvadeset ljudi u kafiću, niko nije spomenuo refenu da se zbave grede letve i crijep te sačuvaju uspomene kojih je bilo ihaj haj u tom gračaničkom kraju. Jer ko se gračaničke vode napio…

Ja nešto nisam znao gdje je taj izvor pa sam se napio mineralne i postao kiseljački zet.

I još malo o susnježici. Opet se desilo da čovjek čovjeku očisti auto misleći da čisti svoje. Garant je dok je čistio kontao kako prezimiti kreditnu zimu.

UTORAK 30.10.2012.

Progrijalo. Zubato sunce, ali ljepši osjećaj. Prosušile se ceste, a trotoari plave od vode iz oluka jer mokar snijeg nije izdržao dugo i kad se digao jutarnji minus eto ti njega naniže pa prema kolektoru.

U gradu svako drugi malo šmrca. Viroza i to ona kapljična koju ako liječiš traje sedam, a ako ne liječiš traje heftu dana. Žao mi djece. Tehnika izbacivanja šlajma kod odraslih je poznata sistemom „patak“, al da ne ogadim previše ovaj pregled, djeca to još ne umiju izbaciti.

DERATIZACIJA je riječ koja je jako popularna ovih dana. Navalili bijeli mantilaši sa svih strana k’o da im je sistem ko jamio jamio. Helem, imao sam „problem“ sa jednim što NACE voli reći dječjim mišom. Stavio mu ljepilo neko mišje da se nafata, al’ mali igra li igra po istom. Šetao lafonja par noći oko mene po sistemu „ide maca oko tebe pazi da te ne ogrebe…“. Valjda se „naduvo“.

Kod profesora Baltazara u Zemljoradničkoj zadruzi odem po mišolovku, objasnim problem, kad ono preporuka za moderniji vid mišolovke. Humanost na djelu. Više ga ne mlatne ona opruga nego se dječji miš zavuče u jednu vrstu cijevi i završi ples „naduvan ljepilom“, jer se klapna zatvori i nema izaći. Onda se se cjevka ponese i istrese komšinici pred vrata sa živim dječjim mišem. Šalim se malo. Miš je uglavnom preživio, ali ne znam ima li Baltazar cjevke većih profila za ove macane što ih zovu štakori. Možda i ta deratizacija pomogne. Kakva je kriza miševi će namjerno pojesti bobe i skapati.

TROVAČNICA

Web kolege i kolegice otipkali zabrinjavajuću priču o potencijalnom zagađivaču sa buradima u vodozaštitnoj zoni. Odmah mudre glave skrivene pod nekim FB profilom demantuju. Te reket ‘vako, reket ‘nako. Gledam burad sa fotografija i sjećam se vremena kad smo sličnu kupovali iz Vitexa. Opereš bure kako valja i pokiseliš šljive.

Samo izgleda da je lik ovu burad isprao na pogrešnom mjestu. Niz pitanja su kolege postavile. Ako dođe odgovor do petka apsolviraćemo ga, mada se bojim da „ježevi“ ne izgube živce pa krenu loviti nas kokuze na duševnu bol. Ako je TROVAČNICA, nahebali smo. Manje ih napadam jer su odustali od spalionice, ali i ih i ne hvalim kad se izuju par stoja za komad ograde ili par ljuljački i klackalica. Osim toga trujem i JA ko i dobar dio mahale. Dio sam proizvođača smoga, a ćumur kad izlazi u havu nije baš potpuno bezazlen bar kad je disanje u hladnijim uvjetima u pitanju.

SRIJEDA 31.10. 2012.

KOLEKCIONARI

U Visokom ima više privatnih kolekcionara koji arheološko, geološko i ostalo blago drže po kutijama od cipela. Sabrati par njih znači imati Zemaljski muzej u Sarajevu. Dati kao poklon našem Zavičajnom muzeju… ma ne da niko. Il čuvaju i pohvale se rijetkima, il prodaju u Tešanj kad im zafali para. Gledam figurinu koja sliči onoj našoj fontani i pitam umjetnika za porijeklo. Kaže mi otkupio od čovjeka koji je oro njivu u Okolišću. Najveći belaj je što mu ja govorim da se vjerovatno radi o periodu NEOLITA i tzv. Figurini „boginje plodnosti“, a frajer samo konta kako će je utušit za par milja maraka.

Otkako je Sem Osmanagić donio piramidalni virus u Visoko, svi na kamenju traže znakove zmija sa krunama itd.

SALAMA MUHOLOVKA

Miks magle i sunca u sred srijede podigao je malo toplinu u domovima. Fakat i najavljuju nešto toplije vrijeme bez „američkih Sandy uragana“. Toplo vrijeme godi muhama zunzarama. Nakon prividne hibernacije opet su bile aktivne. Ali navalile na pogrešno mjesto. Moj je komšija spremio za psa iskriškanu salamu ali je zaboravio na nekoj polici pa se „ukiselila“. Krenule muhe u kesu na marendu i pokrepale sve. Kakav pips, kakva traka, kakav muhoklep. Salama par dana van friždera i to je to. Moram jarana pitat od čega se pravi taj mesni proizvod pa muhama ne godi. Nakon Ikar konzervi kod nas je sve delikatesa.

KO PROTURA DNO DNA LAŽNJAKE

Ovo je mali grad u njemu sve se zna ili pročuje. Danas me baš kad je progrijalo zaustavi visočki sevdalija Muste Dedić.

„Komšija hajd me molim te uslikaj i objavi tamo kod sebe da sam živ. Juče mi vazdan zvonio mobitel, a jarani pitali jel se to javljam sa drugog svijeta. Masa ih čula da sam umro. I evo sad sam se obuko sav u crninu i Mirjani kažem da odoh kroz čaršiju da sam sebe ožalim.“- reče mi dobri moj Muste, pojasnivši kako je vrlo neugodno kad neko širi takve lažnjake jer svu mu je rodbinu narodski rečeno PRESJEKLO.

E svašta vala. Tako mi je drugi jaran prenio na svoj portal vijest da je umro Kemal Monteno pa u pet minuta imo na hiljade pregleda. Fakat je nezgodan copy-paste sistem sa neprovjerenih portal izvora.

Htio bih malo da se maknem od ovih crnjak tema jer je dan bio ipak dobrim dijelom u suncu i popravljao raspoloženje.

MACONJE

Ima raje koja zna da pravim foto crtice po gradu pa nekad i iznesu zamjerke. Nježniji spol se žalio da fotkam samo djevojke i da fali MACONJA kako bi i one probrale šta sa TV Vi Net kanala ili FB-a. Pokušao sam danas i ne mogu se baš pohvaliti, ali eto bilo je i muškaraca za svačiji ukus. Ne ide mi od ruke istospolno fotkanje.

ODLAGA

Čitam danas oglas o prodaji triješća i daskica za potpalu. Cijene raspoređene po količini. Ko da me neko pitao šta mi treba kad dva jarana iz visočkih pilana kasne ili neće da me obraduju. Triješće treba za prvu vatru i lako bi to sve bilo i u „home made“ varijanti da nisam zbavio tupu sjekiru. Kad bih se puko oštrim dijelom po prstu prije bih ga slomio nego otkino. Brrrrr. Saznao sam da Ibrica to radi najbolje, a i moj komšija ŠIMEHA bi mogao malo turpijati u radionici kraj veš kuhinje. Ima i jedan kovač što ga treba sačekat pred Kraljevačkom džamijom dok otklanja podne, pa bi on otkovo negdje u radionici Iznad Duvara. Čovjek živi u Lukama.

ZDENX

Rukometnog čarobnjaka Antovića sreo sam kod porodične kuće. Zdeno je mučila centralka peć pa nabavio novu Metal As-ovu i urahatio se. Kaže muku mučio sa žerom. Uzeo i ćumur iz Banovića pa ima vremena na pretek jer drži vatra k’o TA peć. Možda su raspoloženju doprinijele i baklave kod Omerbegovića.

ČIKA VJEKO

Visoko je ostalo bez još jednog divnog čovjeka. „Otišao je“ čika Vjeko Radić. Udarnik na prugama Šamac- Sarajevo i drugim brojnim akcijama. Malo stariji ga se sjećaju sa bočane na stadionu. Bilo je tamo i Jupija i Cocte i bočanja i kegli i šaha i vazdušne puške. Uspomene su to iz osamdesetih godina. A glumio je i u seriji Kože koja je dijelom snimana u Visokom. Neka je mom dragom komšiji laka zemlja.

RUKOMETNI DERBI

Teško se mogao zamisliti rukometni derbi „čizmara“ i „crjevara“. Doš’o i taj vakat. Kakanjci ušli u naš rang i nabrijani nas očekuju u svojoj dvorani. Sigurni su u pobjedu. Sigurni da nam je Čapljina pustila tekmu, a mogla nas poderat. Biti će zanimljivo igrati rukomet u gradu odbojke.

ČETVRTAK 1.11.2012.

„Sve nas manje ima tu, godinu po godinu.“- dio je pjesme Petra Graše a kačim je za obilježavanje blagdana „Svi sveti“ kod nas u Visokom. Ko je poranio, uhvatio je ljepše vrijeme, a glavninu je zalila kiša. Uglavnom, grobovi očišćeni, ukrašeni sa puno jesenjeg cvijeća koje trpi i minuse.

HIPOTEKE I PIJACA

Krstareći ulicama veliki broj ljudi me pitao o dijelu zelene pijace koji će navodno nestati pod bagerima kojim će novi meni nepoznat vlasnik početi nešto novo. U vrijeme kad sam ja čeprkao za novine po hipotekama i uknjižbama poslovnih prostora u novijem dijelu zanatskog centra „Sebilj“ niko se plaho nije ni počešao. Tada smo imali Staljina u općinskoj zgradi koji je postavio levate da naplate još jednom već plaćeno. Ko biva nadoknada ratnih šteta. Za ljude koje je postavljao za direktore važilo je pravilo: GDJE STANU, TU TRAVA NE RASTE. Ako novi vlasnik realizuje svoje namjere, niko neće moći ništa jer sistem hipoteka i otkupa je ispravan. Jedino se može dogovoriti sa rajom koja prodaje tamo da ostanu još neko vrijeme. Puno je mutnih novaca oko ZC „Sebilj“ i zelene pijace. To je još jedan spomenik našoj gluposti. Opet ću malo posuditi stih Petra Graše koji kaže: „Čudni ljudi žive tu. Sve što vole razapnu.“ U nas jal je neko krenuo pozitivno mimo mase bio je oguban, ismijan, povaljen, jednom rječju RAZAPET. Umorni smo više da nam se sudi. Valja sa novom SDA postavom i ostatkom vlasti na put iz apatije.

PETAK 02.11.2012.

Sunce se rano probilo kroz oblake tako da se već dva dana dnevna temperatura vrti oko bolesnih 18 stepeni Celzijevih. Štedi se na grijanju, a troši na lijekove jer ovo je vrijeme za buđenje virusa.

DUAL BEŽIČNI TELEFONI

Nije mudrolija promijeniti ljetno i zimsko vrijeme na mobitelima, ali na ovim telefonima iz naslova se nekad može zabrljati. Mišljenja sam da su malo komplikovani za starije ljude koji ne barataju stranim jezicima.

CRIJEPA IMA – FALI DRVENE GRAĐE

Direktor Zuke vezano za Gračanički dom veli da crijepa ima dovoljno, ali fali refena za drvenu građu. Svi su nekako nezainteresovani, a šteta bi bilo da onakva građevina propadne.

NARODNI HLJEB

Sabe iz Ognjišta u ulici Tabhanskoj iznad poštanske zgrade najavljuje od ponedjeljka NARODNI HLJEB. Cijena 1 KM a dimenzije mašala. Vrijedno svake pohvale, a naravno i kupovine.

NIKAD BOLJE ČOKOLADE

Sretoh dva nezaposlena Visočana koja su radila u SARABONU nekadašnjoj ZORI u Sarajevu. Sjetih se komada čokolade koje smo kupovali jeftino na kilu u trafici ispred firme. To su komadi poskidani sa mašina za najbolju i najprirodniju čokoladu gdje nije bilo ni a od aditiva i čega sve što se sada dodaje čoko slatkišima.

NEPROVJERENO

Šerif Konjević otvara diskoteku u Visokom. Nekad se zvala Viva a nalazila se iza Veme na parkingu. Ugrađena je zvučna izolacija, a za vlasnika fakat nisam siguran. Jel Šera tu bio u prolazu, il vlasnici Campari diskoteke iz Vareša žele novu ispostavu, znat će se vrlo brzo.

Šerif je samo dobacio u prolazu da je Visoko najbolje mjesto za dernek. Živi bili pa vidjeli.

GOLOGUZE

Nove trafike, novi vlasnici i kapak. Kad oni kažu da se forsiraju u izlogu guzate, sisate i ine, onda radnice ne mogu ništa. Sex, Eros, Strast, Ševa.. A koliko djece tuda prođe…

ZA KRAJ SEDMIČNOG SKENERA

Puno zdravlja svima jer toplina će ostati i preko vikenda sa malo kiše. Zahladnit će tek od srijede, ali bez žešćih minusa. Sportašima uspjeh, a nama svima smirenosti jer dolazi nova vlast pa i njima svaka čast.

Objavljeno u: Osvrti

Komentari zatvoreni.