RAHATLUKU KRAJA NEMA

| 22/06/2018

I prije su ljudi išli na odmor, neko na selo odakle je došao, a neko na more, preko Sindikata. Čitava bi mahala znala gdje će ko, kad i dokad i kome je ko ostavio ključ od kuće, a koga je zadužio da mu zalijeva cvijeće. Me’š’čini da je narodu bilo važnije da mu cvijeće ne uvehne nego da mu šta iz kuće ne iznesu, jer se vjerovalo da čuvarkuća čuva kuću i zdravlje ukućana, a hadžibeg donosi i održava rahatluk u njoj.

A danas… svako se zavukao u kuće, zamandalio kapije i pođahkad se izvuče, kao mastan kaiš, i ode kriomice. Nema ga podobar vakat. Projde hefta, dvije, nekad zna i mjesec proć, kad eto ti ga nazad u mahalu, pozdravlja te, selami, merhaba, kako ko, taman kao da te juče ostavio, a gdje je bio i šta je radio, o tom nijedne ne progovara. Samo nastavi tamo gdje je stao prije nego je otišao, te ne valja država, ne valja narod, ne valja dijaspora, ne valja fakultet u Travniku, diploma iz Kiseljaka… Niko i ništa njemu ne valja, a on sav sija koliko se uglanjcao i nekakav mi drugačiji kao da se sav izoperisavo, gluho i daleko bilo. Ništa i niko njemu ovde ne valja, a niđe na dunjaluku mu ovakom ne bi bilo bolje. Allhselamet pa eto ti.

Iz Hadžibegove treće
Foto: ficacrew

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.