SEID ZIMIĆ: IMAM 55 GODINA, A DANAS MI JE 23. ROĐENDAN

| 22/01/2019

Neke slučajne godišnjice se pretvore u bum-vijesti i prenu iz sna sudionike tih nedefinisanih vremena kada je ljudska glava bila jeftinija od flaše benzina ili paklice cigareta od trećeklasnog duhana.

Kažu da izuzeci potvrđuju pravilo, a izuzeci su postojali ili još uvijek postoje, oličenje ljudskosti i pacifizma. Šta li bi za naslov ovoga štiva kazali momčina Srđan iz Trebinja, doktor Sekula iz Foče, učitelj Blagoje iz Han-Pijeska, policajac „Cipiripi“ /tako smo ga zvali/ iz Koncentracionog logora „Mitrovo Polje“? Ništa! Oni su svoje kazali kada je trebalo (90-ih godina) i platili svoju viziju životom, ispostavit će se, jeftinijim od flaše benzina. Nažalost, ovakve ljudske veličine budu jednodnevni putokaz i opomena u slučajnim godišnjicama ili se nađe mjesta za nekoliko rečenica u rubrici „Dogodilo se na današnji dan…“.

Ni po Božjim, ni po ljudskim zakonima nismo se odužili; nigdje trga, aleje, ulice, mosta, dokumentarca, knjige, ustanove da svojim nazivom opominje i podsjeća. Eto, insan je insan (onaj koji zaboravlja).

Ja „Cipiripijeve“ korice hljeba ubačene kroz logoraški prozor u gluho doba noći i najlon-kese napunjene vodom nikad neću i ne smijem zaboraviti. Ne znam mu ni ime, ali znam da me je „Cipiripi“ prilično umoran od tuđih života 24.01.1996. godine ispratio iz „Mitrovog Polja“, rano izjutra, na moj 1. rođendan, a imao sam 33 godine ničijeg života.

Seid Zimić

Objavljeno u: Osvrti

Komentari zatvoreni.