SNAJPERISTA – NADRINOVINAR DEMASKIRAN

| 17/06/2013

visoko-553

Uvijek je novinarstvo bio rad s ozbiljnom odgovornošću za proizvodnju političkih kalorija, ali se nije nikada valjalo po blatu kao danas. Novinarstvo je odgovoran posao i glupo je ponašati se prema njemu kao da nije. Da, pogodili ste, Gustav-novinarski snajperista je demaskiran! Duže vrijeme, na ovom našem prostoru, je plodno tlo za  njegovu kategoriju novinara, tačnije pseudo-novinara. To je “trgovački putnik”, punih ruku praznih kofera. On, Gustav koji “fingira” da je novinar, ali obično od svojih žrtava kamči novac, uz redovnu “sugestiju” da bi mogao  “nešto istresti” iz tih svojih praznih kofera i objelodaniti to “nešto”protiv nekoga i u ime nekoga. Ništa čudno u ovom našem lokalnom “medijskom ganjku”, uz dužno uvažavanje časnih izuzetaka, sve su više trgovci nego novinari.

Spremno, Gustav farizejski glumi borca za slobodnu riječ a vječito u doba mraka je podmazani točkić tempiranog paklenog mehanizma. Očigledno, tekstovi se napišu tek da bi se nešto napisalo, a to što Gustav, taj kvazinovinar širi netačne informacije i posve nepotrebno pokušava im dati senzacionalistički ton je važno njemu samo dobro opravdane “akontacije”. Pa svi ovdje više znaju da je do sada taktika Gustava da hvali vlast kada je izgledalo da je napada, da je napada kad je izgledalo da je brani, da to sve dobro naplati, a da na kraju pokuša da izgleda kao zaneseni sakupljač leptira “rijetke šare”.

Nesuđeni lideri su kupovali od Gustava laskanja i pogrešne “meteorološke prognoze” a to je kod takve vrste novinara obavezno isforsirana karakteristika, naravno zbog prepoznavanja njegovog “originalnog”stila. To nije tako laskavo kako se čini: takvi spomenici obično ne traju dugo. Taj senzacionalistički pristup nekoj osjetljivoj temi, koja se na taj način “obradi” je kalkulacija Gustava, kojom treba da se  određena osoba ili institucija predstavi u izuzetno negativističkom smislu, bez trunke objektivnosti ili bez  pokušaja racionalnog pristupa, razumijevanja i opravdavanja,  onoga što je ta osoba planirala, izjavila, učinila.

Situaciju Gustav dakle, sagledava isključivo iz perspektive zavrbovanog nadrinovinara, odnosno procjenjuje je prema naručiteljevim moralnim kriterijima, obično naloženim dekretom i diktatom, sa umiksanom  količinom udaraca ispod pojasa, te se postavlja samo pitanje, da li Gustav sve to naplaćuje po tekstu ili po glavi. Tu nikako ne može biti riječ o objektivnom iznošenju situacije, na temelju kojega bi čitatelj mogao donijeti i objektivni sud, nego je riječ o donošenju konačne presude.

Bilo bi dobro da postoji mehanizam za zaštitu od novinarsko-gladijatorskih gluposti i senzacionalizma, a kada bi se nadrinovinarstvo sankcioniralo, odavno bi taj “žuti” web-portal, a pogotovo njegov vlasnik imali terapeutski tretman.

Gustav, taj  pseudo socijaldemokratski,  pseudo građanski i pseudo liberalni novinar nije  sposoban uvidjeti da je rok trajanja na “konzervi” koja mu  je donirana, odavno istekao i da su ga hranili kvarljivom robom.

Neminovno  je pitanje kakva je razlika kod Gustava između pseudodogađaja i političke propagande, očigledno su  posrijedi isti ciljevi i motivi. Razlike nema jer i jedni i drugi su u funkciji regimente  znane kao pseudo-novinarsko krdo. Događa se  da onaj koji je poluobrazovan krene u novinarski posao, za par godina i ono malo što je znao zaboravi, duhovno i moralno propadne, te otupi transformirajući se u neozbiljnu, deziluzioniranu, neambicioznu osobu, vjerujući  isključivo u moć tog istog krda.

Kada je čovjek kukavica veliki je hendikep. Ako je pri tome još i novinar ili tačnije nadrinovinar, onda to poprima i potpuno druge konotacije. Svoje komplekse Gustav pokušava liječiti na hrabrim ljudima, nekada uvlačeći im se i dodvoravajući, a vrlo često neosnovano blateći ih  do neshvatljivih razina.

On se ponaša kao medicinski fenomen. Djelovanje Gustava je kao da ima dvoja usta, jedna gore, a druga dole. Usta su mu neovisna jedna od drugih, ali ovisna o različitim “centrima”,  pa shodno tome imaju i različit stav i volju. Tako da se Gustav po tom pitanju ponaša kao dvije potpuno odvojene osobe, sve vrijeme se nalazi u očiglednoj kontradiktornosti sa samim sobom, priča dvostruko, a sluša samo polovično.

Niko ne bi imao  ništa protiv da  takav i unatoč svim svojim karakteristikama, piše istinu, međutim Gustav piše ordinarne laži. To se ne može shvatiti drugačije nego kao zlonamjerno  ili  da je Gustav prenadimljen pa ne razlikuje ni ljude, a ni vrijeme. Najskandalozniji  je Gustav kad mu ta, njegova usta ne razgovaraju međusobno, kad su posvađana, a istovremeno gladna i kada stane ispred ogledala, sam ispred sebe, “stranac” ga gleda.

Odavno Gustav nema više snage dati otpor samom sebi, tom svom maskiranom malignom podstanaru, svom bratu blizancu, koji se ugodno smjestio u njegovoj psihi i tijelu, te mu uporno suflira da opet, po ko zna koji put, opasa taj gladijatorsko-senzaciolistički pojas terorističkog novinarstva. Pa i ta “pjena” koja  izlazi iz usta Gustava u obliku naručenih presuda, poručuje da ne bi bilo potpuno sigurno nekima naći se u “njihovoj” blizini.

Ovakav Gustav novinar, pardon nadrinovinar  je sumnjivog karaktera bez znanja, obrazovanja, ali jasnih namjera. Da kojom nesrećom zna da napiše tri složene rečenice bez gramatičkih i pravopisnih grešaka, tražio bi zvanje akademika.

Prvi terapeutski korak je obavezna edukacija Gustava, ne više kao trgovca, od sad Gustava kao novinara. Specijalizacija novinara za pojedinačne teme omogućila bi Gustavu tačnije izvještavanje, a poznavanje metodologije omogućila bi isto tako lakše prepoznavanje kredibilnih izvora informacija i eliminaciju šarlatanstva iz repertoara njegovih članaka sa interneta.

Drugi terapeutski korak Gustavu je ispravno shvaćanje termina „nepristranosti“ koji  ne izjednačava “naručena” mišljenja sa činjenicama. Pravi novinar odnosi se ako uzmemo za primjer politiku, gdje postoji spektar mišljenja od kojih je svako jednako vrijedno, tako da se istina određuje brojem ljudi koji u neku ideju vjeruju. Siguran  način kojim se treba boriti protiv oblika prikazivanja naručene istine – samo “istine Gustava”  je ono što se naziva empatijsko novinarstvo, sa svim svojim postulatima.

Na svu našu sreću, postoji grupa školovanih mladih lokalnih novinara, koji izgrađuju kod sebe takav životni fokus, odgovorno nastojeći svaku narednu riječ i djelo postaviti u tom obliku i neminovno je da već izrastaju u novinarske veličine.

Ovaj način borbe je dugotrajan, jer to nadirnovinarstvo Gustavu, brzo obezbjeđuje lagodan život. Ono brutalno uvlači u pogubno razmišljanje za naredne generacije, razmišljanje koje zarazno razara tkivo posebno mladih ljudi.  Pojave treba nazvati pravim imenom, ukloniti štit iza kojega se dugi niz godina krije ovaj novinarski manipulant. To  je veoma važan korak, pa to nalažu i sama novinarska načela.

Nakon svega ovoga, postavlja se pitanje, kako dalje? Tema je teška, a traži dugačak odgovor, dijagnozu ste upravo vi, recipijenti informacija, Gustavu davno uspostavili, sada ga treba liječiti, mora se pomoći tom  “autogolgeteru”- novinarstva. Obavezna bi bila edukacija za precizno novinarstvo, koja bi pretpostavljala  intenzivno uvježbavanje tehnika empirijskih društvenih nauka – dakle istraživanja, analize i tumačenja podataka…

Glavni cilj nakon obavezne terapije Gustavu, svakako mora biti da osigura preostalim konzumentima portala slobodu odabira, ni slučajno ne dozvoliti više da ne naglasi razliku u vrijednosti istinitosti informacija jer u tom trenutku Gustav opet prestaje informirati i ponovo nastavlja obmanjivati iz svog snajpersko-nadrinovinarskog gnijezda!

Objavljeno u: Osvrti

Komentari zatvoreni.