U MENE FATA

| 17/01/2016

h beg uzeir

Ko star insan, moj sinko, pa mu sve misli lete unazad, a dani mu okraćali, k’o maksumu kad okraćaju pantole a on nema drugijeh pa ih vuče nadole, al’ džabe, svi vide i zadirkuju ga:

         – Jel’ ti to bila poplava u kući?

         Kako ja tako i u mene Fata.
Veli mi jutros na kahvi:

         – Sjećaš li se ti, moj Uzeire, kad sam ja došla za te’?

         -Sječam, kako se neću sjećat’.

         – A, sjećaš se kad me je tvoja nana Subhija natjerala da pred svima varim halvu, k’o biva da me ispita znadem li?

          – Jok ja, đe ću se toga sjećat’?

          – E, moj Uzeire, kako mi je tad bilo, ne umijem ti kazat’. Mješam ja onu halvu i molim se, u sebi: „Dragi Allahu, jal’ je stisni, jal’ me sebi digni.“

          – I-i, stisnu li je?

          – Ne mogu se sjetit’, al’ se dobro sjećam kako mi je tad bilo, veli Fata i uzdahnu.
Nešto kontam:

         Sa ženama ti je najbolje ne započinjat’ nikake ni rasprave a kamo li svađe, jerbo one pamte i ono što je svak’ zaboravio i kad se posvadiš sve ti izbifla k’o da iz knjige čita, kad si joj šta rek’o, kako si je krivo pogled’o i kad si joj sve familiju spomeno.

         – Haj, Bogati, šta bi da te natjerala da pitu razvijaš, velim ja njojzi, neće li prestat’.

         – Jah,veli, ima sve gore od goreg.

         – Bezbeli da ima, reko’. I bi mi drago što sam je odvratio od ovog kaharli sjećanja kojem kraja nejma, a još kiša. Što bi rek’o u mene Hazim: „Kako god se okreneš guzica ti je iza leđa, pa ti vidi“.

Heklanje

         U mene Fata svo jutro ronda li ronda. Te izbacio si mi minder, izbacio si mi radijon, kredenac, dovuk’o mi onu tanku televiziju da nejmam đe heklanje stavit’, e neš vala, samo ga probaj skinut’…

         Sad kad gledam dnevnik vidim ti, bolan, samo po’ glave Senadu Hadžifejzoviću.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.