UČINIMO SVOJU HIDŽRU U NOVOJ HIDŽRETSKOJ 1436. GODINI

| 25/10/2014

h

Poznato nam je da je muharrem mjesec hidžre, koja znači napuštanje okolnosti koje su protiv Allahovih propisa i prihvatanje prilika koje se pokoravaju Božjim propisima u svim aspektima života.

Hidžra je jedan od najvažnijih događaja u životu Poslanika a.s, a time vječita inspiracija, pouka i poruka njegovim sljedbenicima. Hidžra prvih muslimana nije bila promjena boravka zbog pronalaska boljeg radnog mjesta, boljeg boravišta ili bolje perspektive za karijeru. Hidžra prvih muslimana nije bila ni traganje za boljim životom i standardom jer su Hidžru iz Mekke u Medinu učinili uglavnom dobro situirani i vrlo ugledni ashabi. Nisu bježali ni od terora jer su njega trpili trinaest godina i uspješno mu odolijevali. Oni su Hidžru učinili u Ime Allaha, radi očuvanja vjere i širenja Islama i u konačnici uspostavljanja reda na zemlji.

Pitanje je šta smo mi u prošloj godini uradili i propustili da uradimo?! Za dobro koje smo uradili, budimo zahvalni Allahu dž.š., a dobro koje smo propustili, nastojmo nadoknaditi u ovoj godini, i to što prije, jer niko ne zna kad mu je hidžru činiti s ovog svijeta na Ahiret. Kad se probudimo, živimo kao da nam je to posljednji dan. A posljednji dan je svakako blizu, ma koliko dugo živjeli. Niko ne može od smrti pobjeći!

Živjeti po Božjem kodeksu, znači živjeti boljim, kvalitetnijim, sretnijim i uspješnijim životom. Najvažnije pitanje koje sebi moramo postaviti je: “Hoćemo li i možemo li biti bolji muslimani u Novoj 1436. godini?” A to je ono za čim čezne svaki čovjek zemaljske kugle, ma kojoj vjeri, naciji i ideologiji pripadao.

Naša najbolja hidžra je da prihvatimo sve što dolazi od Allaha i Njegova Poslanika, a.s., da učinimo što više dobrih djela za svoju državu, njezine građane, svoju porodicu, rodbinu, prijatelje, nemoćne, gladne, bolesne, i to sve u ime Allaha dž.š., a ne svojih ličnih interesa.

U činjenju dobra drugima trebamo nalaziti zadovoljstvo i svoj lični uspjeh. To je naša hidžra, koja našu sigurnu smrt pretvara u radost susreta s našim Gospodarom, a da je On zadovoljan nama. Razmišljajmo puno u 1436. hidžretskoj godini o neminovnosti susreta s našim Gospodarom, kao i o tome da ćemo na Sudnjem danu polagati račun za svako svoje djelo, ma kako malo ili veliko bilo. Tu, hvala Allahu dž.š., nema privilegija. Za sve važi isti propis od nastanka prvog do zadnjeg čovjeka.

Trudimo se da 1436. godina bude ispunjena Allahovim blagoslovom, najplemenitijim namjerama i dobrim djelima, namazima, postom, učenjem Kur’ana, konstantnim čitanjem i usavršavanjem, zalaganjem svakog na svom poslu, pa se nadajmo dobru na oba svijeta. To je naša hidžra i to je ključ naše sreće i uspjeha. Drugoga, doista, nema. Sve drugo je uljepšao šejtan i trenutno izgleda lijepo, ali će se gorčina i mrak griješenja osjetiti kasnije.

Naša je obaveza svakodnevno činiti hidžru ka Allahu i nadati se dobru. Najbolja hidžra je napustiti ono što je Uzvišeni Allah zabranio, a pridržavati se onoga što je On naredio. Donesimo odluku danas da se promijenimo nabolje, jer: “Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe.” (Kur’an)

Hidžra je rješenje da se izađe iz mraka, nesreće, duhovne bijede, gliba u koji su muslimani diljem svijeta zapali, džahilijeta, dekadencije. Zato imamo priliku da sadašnje i buduće vrijeme ne propustimo uzalud. Otarasimo se u Novoj 1436. godini lijenosti, probudimo se iz letargije i noćne more, uzdignimo se duhovno i budimo odlučni u svojim dobrim i plemenitim nakanama. Otarasimo se loših navika i grješnih djela. Prigrlimo Božje propise, slijedimo Poslanika a.s., budimo uzor i izvor svakog dobra. Manje pričajmo a više radimo, manje kritikujmo i optužujmo, a bolje mislimo jedni o drugima. Lijepe riječi su mehlem i ključ za otvaranje i najkrućih srca.

Najbolja hidžra Allahu je kad se islam nastani u našim srcima i mislima, a manifestuje se preko naših riječi i djela. Zato, budimo ponosni što smo muslimani – kreatori mira i ljubavi. Budimo bliski jedni drugima onako kao što su bili muhadžiri iz Mekke i ensarije iz Medine. Subhanallah! To je bila savršena ljubav. Zbog takve ljubavi je Medina postala centar iz kojeg su sijale zrake islama i doprle do svakog kutka zemaljske kugle.

Da li smo mi danas i blizu ljubavi koja je ujedinjavala muhadžire i ensarije? Nažalost, takve ljubavi nema danas među roditeljima i djecom, ni rođenom braćom i sestrama. Svako ima svoje viđenje života i misli da tako mora biti. Krajnje je vrijeme da počnemo sa ličnom hidžrom u ovoj godini, donesemo čvrstu odluku da postanemo bolji muslimani, da živimo u skladu Allahovih propisa i klonimo se onoga što nam je On zabranio. A mi to, ako hoćemo i želimo, doista možemo. Kad se hoće, sve je lahko, a kada se neće, sve je teško.

Počnimo sa hidžrom sada i razmišljajmo o riječima Uzvišenog Allaha: “…I ne budite kao oni koji su Allaha zaboravili pa je Allah učinio da i oni zaborave sami sebe! Takvi su grješnici! Nisu jednaki stanovnici Vatre i stanovnici Dženneta, stanovnici Dženneta – to su oni koji su pobjednici!” (El Hašr, 18-20)

Naša Hidžra, naša promjena, mora biti promjena u ponašanju u braku, prema porodici, na radnom mjestu, u komšiluku, u džematu. Naša Hidžra je napuštanje lošeg društva, glupih ideja, ostavljanje grijeha itd. Najsnažnija hidžra je pokret srca prema Allahu. Molim Allaha dž.š. da nas uputi na pravi put.

Objavljeno u: Osvrti

Komentari zatvoreni.