ZLATNA DŽEZVA – PRAVA BOSANSKA KAFA

| 18/09/2018

Popiste li jutros kafu…

…naravno da ste, jer da niste ne biste ni čitali ovaj naš današnji članak. Bolje rečeno, ne biste bili u stanju. Vaše jutrošnje kafe sigurno se sjećate do u detalje i to je vjerovatno jedino čega se tako jasno sjećate. Jer, od nje praktično, počinje dan.

Kafom vas bude. O kafi razmišljate dok se budite. Kafu vadite iz kahvenika. Pečete je i zalijevate. Puštate da se slegne. A onda, prvi miris vam pomaže da otvorite najprije jedno, pa drugo oko. Slijede srk i gutljaj koji vas ponovno vraćaju među ‘žive’.

Prva kafa se pije isključivo radi vas samih. Ne ‘služite svrsi’ dok je ne popijete. Jako ste osjetljivi na kafu koju pijete prvu po redu. Ne daj Bože da vam ko podmetne nešto na što niste navikli i što vam ne odgovara. Džezva, findžani, kafa i šutnja koja oporavlja od naporna ili lahka sna stvar su bez koje nije pametno započeti dan.

Prva kafa nam pomaže da razaberemo jutro i dan koji su ispred nas. Što nam toga trena ne padne na um da trebamo napraviti ili završiti, teško da nam u toku dana padne na pamet. Većina nas ovu kafu pije s najbližom osobom, a nerijetko je to i jedna od posebnih, ako ne i jedinih prilika kada na miru mogu vidjeti jedni druge, povjeriti se i upitati za savjet. Slike ovih trenutaka dođu nam kao eliksir i sjećamo ih se s užitkom tokom dana do ponovnog susreta.

Upravo zbog toga, prva kafa je više od mehaničkog ispijanja crne tekućine koja nam pomaže da lakše progledamo. Prva jutarnja kafa stvar je navike bez koje ne možemo i koju ne mijenjamo.

Neko je voli jaču, neko s malo mlijeka (kajmaka, varenike…), a drugi opet bez. Prvi findžan onako više s navikom i bez posebnog rituala. Drugi već s manje žurbe, a treći ako se ima kada, s ćejfom kakav se do idućeg jutra ne može ponoviti.

Zato da nije prve jutarnje kafe, trebalo bi je izmisliti.

Nama to barem ne bi bio problem.

Adis Hasaković

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.